bivši pripadnik
1. hrvatskog gardijskog zdruga
2. gardijske brigade Gromovi
“Ja samo želim s javnosti podijeliti svoju bol i na neki način spriječiti trpanje muslimana i terorista u isti koš. Što se ISIL-ovaca tiče… Ja znam kako bih s njima, ali to nije za javnost. To što bih im ja sad učinio, vjerojatno bi želio učiniti svaki drugi vojnik”, kazao je Samir Huskić.
Samir Huskić veliko je braniteljsko ime. Od deset godina koliko je nosio vojnu uniformu, punih pet je ta uniforma bila prljava od prašine s terena. Huskić je jedan od onih koji su za obranu Hrvatske bili dobro obučeni i koji su prošli komando obuku, vrlo zahtjevnu i tešku. Huskić je, dakle, hrvatski komandos koji, kako kaže, rijetko plače. Nije plakao ni prije četiri mjeseca kada mu je umro otac. Ipak, ovih dana je plakao:
– Na Facebooku me blokirao moj prijatelj i suborac, i to riječima “znam da smo zajedno ratovali, znam da si bio fajter, ali ti si musliman”. Ma ne, tu noć ne znam jesam li plakao zbog tuge, ljutnje ili razočaranosti. Bio sam budan do pola pet i razmišljao. Jednostavno, nisam mogao vjerovati da ću to doživjeti – kazao je Huskić iz zagrebačke Dubrave i objasnio što je prethodilo blokiranju od strane bivšeg suborca:
Reagirao sam na status gdje se za pokojnog Salopeka zvalo na molitvu i pisalo “RIP”, počivao u miru Božjem i slično. Komentirao sam da ne bi trebalo pokapati čovjeka, ako nema tijela i ako sve još nije sigurno. Reagirao sam kao vojnik, kod nas, ako ne vidiš tijelo, smrti kao da nije ni bilo. Osim toga, bilo mi je kao čovjeku žao… Jednostavno, nekako nisam mogao vjerovati – kaže Samir Huskić, bivši pripadnik 2. gardijske brigade Gromovi koji je naknadno ratovao i u sklopu 8. brigade, a potom postao pripadnikom 1. hrvatskog gardijskog zdruga. Svoju priču Huskić je nastavio ovim riječima:
– Taj čovjek je blokirao i moju ženu i mog sina. To koliko sam ja lojalan i normalan čovjek potvrđuje i činjenica da sam oženjen za katolkinju, Hrvaticu, moja djeca nose hrvatska imena, krštena su i idu na vjeronauk, moja se kuća svake godine posvećuje. Činjenica da se ja sad moram ovako javno pravdati nakon svega što sam učinio za Hrvatsku, moju, našu domovinu, užasno je bolna – kaže hrvatski branitelj kojeg brine što nije samo za ovog, sada očigledno, bivšeg prijatelja postao “balija”:
– Pojavljuju se neki novi koji me vrijeđaju i prijete da će mi poklati cijelu obitelj, a mene razapeti. Pitaju se, zašto balije zavšavaju u Zdrugu s brojem komando značke 034, zašto balije ostaju u vojsci 12 g… Pitaju se sve ono što se nisu zapitali svih ovih godina. Ja znam da su to ljudi koji nisu vrijedni spomena i koji bi da sad zapuca prvi pobjegli. Ja samo želim s javnosti podijeliti svoju bol i na neki način spriječiti trpanje muslimana i terorista u isti koš. Što se ISIL-ovaca tiče… Ja znam kako bih s njima, ali to nije za javnost. To što bih im ja sad učinio, vjerojatno bi želio učiniti svaki drugi vojnik. Žao mi je što moja obitelj trpi, što djeca postavljaju pitanja… Nije im jasno kako smo preko noći postali hrvatski neprijatelji. Moj sin gleda sva ta ratna odličja po zidu i pokušava shvatiti. Jer zna da sam za Hrvatsku dao sve. Jedino nisam promijenio ime, ali to nikada neću. To ime dali su mi moja majka i moj pokojni otac. Pa kome se svidjelo, a kome ne – završio je Samir Huskić.