Meho Alijagić je doživio prije trideset godina veliku tragediju.Bio je jedan od onih hrabrih ljudi koji su te, sad, već prilično vremenski daleke 1991.uzeli puške u ruke i s ostalim hrvatskim braniteljima kreunuli u obranu Petrinje.
Sudbina ga je odvela na jedno od najstrašnijih mjesta Domovinskog rata, na vinorodne obronke iznad Petrinje odakle se pogled na grad pruža kao na dlanu, u predjel lokalnom stanovništvu poznat po nekadašnjem ugostiteljskom objektu Vila Gavriović, gdje su pobunjeni Srbi zarobili pripadnike Hrvatske vojske i na licu mjesta strijeljali čak 16 branitelja. I Meho je nastradao u tim borbama, postao je Ratni vojni invalid, a za taj zločin dodanašnjih dana nitko nije završio na sudu a kamoli kažnjen.
Njegova supruga Ivanka je strahovala tih dana za njega. Cijeli život je bila domaćica, povremeno radila kao čistačica i brinula za obitelj i kuću. Danas je umirovljenik sa skromnih 1200 kuna mirovine i baš kao i njen Meho – beskućnik. Ovaj bračni par dijeli gorku sudbinu nakon potresa koji je zahvatio banijske krajeve i zauvijek promijenio život tamošnjih ljudi. Mnogi su ostali bez krova nad glavom i morali su se snaći na bilo koji način. “Naša kuća je u Češkom selu. Izvana izvana netaknuto jer je obložena stiroporom, ali ne smijemo ući u nju jer su popucali zidovi, odvojili se, bojimo se da nam plafon ne padne na glavu” – govori Ivanka. U toj kući su uz nju i Mehu živjeli još i njihova kćer,zet i dvoje djece. Neki dobri ljudi iz dosta udaljene Novske su im ponudii spasonosni smještaj pa su tako kćer i zet svaki dan putovali na radno mjesto u Petrinju, djeca krenula u tamošnju školu, a Ivanka i Meho tugovali u daljini za svojom kućom. “Namučili smo se, uložili sve što smo imali i sredili kuću “kao bebu”, a onda ju je potres uništio. Četiri mjeseca nismo u njoj. Već nam je srce puklo za njom” – očajno govore.
No, pojavila se nova nada. Prijavili su se civilnoj zaštiti i tražili smještaj.Danas stoje u njihovom novom smještaju. Po limenom krovu novog kontejnera udaraju kapi proljetne kiše. Kontejner je mali i funkcionalan. Imaju sve što im je potrebno. Postali su stanovnici novog kontejnerskog naselja izgrađenog na parkiralištu Poslovne zone na samom ulazu u Mošćenicu. I ostatak obitelji je ovdje privremeno stambeno zbrinut. Tu su, par kontejnera iza njih. Aijagići su sada puno mirniji. Od njihovog doma u Češkom selu sada ih dijeli samo pet minuta. Tamo ju mogu obići, popraviti što se da i čekati na obnovu, a ovdje imaju siguran smještaj, krov nad glavom i topli krevet. “Ovaj kontejner je za nas spas” – kažu.
Ključeve njihovog novog privremenog smještaja im je simbolički uručio petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović. Njegov tim je izgradio ovo naselje vrijedno oko 7 milijuna kuna koje je financirao Grad Petrinja iz sredstava Proračunske zalihe u iznosu od 30 milijuna kuna koja su Gradu doznačena za troškove privremene i nužne zaštite i popravak oštećenja nastalih uslijed potresa. Dumbović je zadovoljan obavljenim poslom na ovom mjestu gdje je postavljeno 48 stambenih jedinica od kojih je 24 veličine 15m2, dok je preostalih 24 veličine 29m2. U te kontejnere je smještena 31 obitelj i nekoliko petrinjskih udruga, a najavio je skorašnje otvorenje još jednog naselja u Mošćenici od talijanskih kontejnera, kao i završetak gospodarskog dijela naselja na Sajmištu. Na ovo otvorenje je došao i Tomo Medved, potpredsjednik Vlade, ministar hrvatskih branitelja i ravnatelj Stožera za saniranje posljedica potresa koji je u ime Vlade RH najavio da će od 1. svibnja početi obnova nekonstrukcijskih dijelova objekata na dimnjacima, zabatnim zidovima i krovištima kako bi se tijekom ljetnih mjeseci, (procjena je oko dvadeset tisuća objekata na cijeloj Banovini), osposobili da se ljudi prije prvih kiša na jesen mogu useliti sigurno u svoje kuće.