ZABORAVLJENI BRANITELJ VUKOVARA I NJEGOVI RATNI "PRIJATELJI"?!
Svako od nas uobičajno u tijeku dana provede neko vrijeme na internetu čitajuči novine i slično i pored uobičajnih priča skuži da vezano za branitelje u Hrvatskoj uvjek se ponavljaju isti likovi tako se zamislimo dali pored ovih tkz.heroja postoje neki drugi heroji
Ovo je priča o jednom takvom kojeg nemožemo nazvati herojem
Ovo je priča o Rami Hrbatović dragovoljcu i pripadniku HOS-a Vukovar
rođenom 01.04.1960 u Zvorniku - BIH.
U početku domovinskog rata kada su srbi postavljali balvane Ramo se pozdravio sa svojima i krenuo put Zagreba. Iz Zagreba krajem rujna dolazi u Vukovar točnije u Bogdanovce gdje je ostao do pada Bogdanovaca.
Iz Bogdanovaca izlazi 10.11. u proboju poznatim kao "Štafeta smrti"
Kako bi što uspješnije izvukli mještane, hrabri pripadnici HOS-a dolaze na gotovo suicidalnu, ali tada jedinu spasonosnu ideju. Kroz minirana polja kukuruza izmjenjivat će se na čelu kolone, a sve s ciljem da netko od civila ne bi aktivirao minu.
Zoran Antunović, Ramo Hrbatović, Tihomir Iveta Piđo, Stjepan Katić, Josip Knežević, Marko Knežević, Žarko Manjkas Crvenkapa, Antun Petričić, Anto Šarić te jedini preživjeli Đuro Kovačević i Ivica Jurčan, te su večeri iz zapaljenih Bogdanovaca poveli ljude u proboj prema Vinkovcima i Nuštru.
U polju umirali jedan po jedan
U izmaglici i mraku, naletjeli su na minsko polje.
-Tada, na tom minskom polju, ostali su osmorica teško ranjenih:
- Tihomir Iveta Piđo
- Ante Šarić
- Ramo Hrbatović
- Đuro Kovačević
- Zoran Antunović
- Josip Knežević
- Ivica Jurčan
Crvenkapa je tamo i poginuo, na tom minskom polju, kao i Stjepan Katić iz Bogdanovaca – posvjedočio je preživjeli Ivica Jurčan o čijoj je stravičnoj sudbini snimljen i dokumentarni film.
A onda su počela umiranja teško izranjavanih branitelja koji su sami samcati ležali usred miniranog polja. Najprije je preminuo Josip Knežević koji se, želeći se napiti vode, dopuzao do rijeke Vuke u kojoj se ugušio, a do jutra je preminuo Antunović, pa treći dan Ante Šarić…Osmi dan naišao je jedan branitelj iz Vukovara. On je pomogao Đuri Kovačeviću i Rami Hrbatoviću koji su se koliko toliko mogli oslanjati na noge pa ih je izvukao do Vinkovaca.
Ivica Jurčan je zarobljen da bi poslije torture po raznim logorima napokon bio razmjenjen
Njegovi ratni prijatelji poslije pada Vukovara dobijaju činove , mirovine on nedobi ništa od navedenog.
Damir Radnić samoprozvani "otac HOS-a" zapovjednik obrane Bogdanovaca promaknut je u čin pukovnika.
Viktorin Jurić - Paša u čin bojnika.
Zvonimir Ćurković zapovjednik vukovarske satnije HOS-a u čin bojnika.
Prvi zapovjednik satnije HOS-a u Vukovaru Robert Šilić u čin bojnika.
Tonči Antolić u čin bojnika.
Velimir Kvesić u čin satnika.
Damir Markuš u časničkog namjesnika.
Petar Gelo u časničkog namjesnika.
Ivan Ićo Krajinović i Zdravko Bezuk su posmrtno promaknuti u časnike HV.
Ramo je zbog teškog ranjavanja proveo neko vrijeme u bolnici a nakraju rata protjeran je iz RH u tkz.republiku srpsku.
Kao stopostotni invalid domovinskog rata u razrušenoj Bosni i Hercegovini nije mogao pronači nikakav posao kojim bi sebi obezbjedio neku egzistenciju pogotovu u dijelu u kojem je bio nastanjen a koja je po dejtonskom sporazumu pripala tkz republici srpskoj.
2001 angažuje odvjetnika kako bi ostvario neka prava iz domovinskog rata a pravo na istu uz pomoć Dobroslava Parage ostvaruje u 2005 godini u iznosu od 500 kuna. To ustvari nije ni bila mirovina nego neka vrsta socijalne pomoći.
Tada nije bilo pomoči njegovog zapovjednik Damira Radnića (samoprozvanog "OCA HOS-a) kao ni Damira Markuša koji je na osnov HOS-a gradio sebi karijeru
Velika Ramina želja bila je da posjeti grad Vukovar da bude sudionik u koloni Vukovara ali nije imao novaca da mu se želja ostvari a njegovi prijatelji mu nisu mogli kupiti kartu ili obezbjediti prevoz od Snagova do Vukovara cijelih 160km (žalosno) Dok je bio živ njegovi ratni prijatelji (ako bi ih on mogao tako i nazvati ) nikada ga nisu posjetili a i poslije njegove smrti nikada se niko nije pojavio da mu oda počast koju je zaslužio.SRAMOTA
Danas se jedino još spominje Ramino ime na spomeniku u kukuruzištu koji su postavili preživjeli stanovnici Bogdanovaca i Ivica Jurčan
Na internetu ili u glasilima javnog informisanja gotov svaki dan možete pročitati vijesti o njegovim ratnim prijateljima posebito o Damiru Markušu koji je napisao knjigu o HOS-u u Vukovaru (koja je vidjela svjetlo dana zahvaljujući donacijama domoljuba) i koji je proputovao od Australije,Kanade,USA,kompletene Hrvatske i Bosne i Hercegovine (sa čijim novcima?! )ali se nikada nije sjetio i otišao na grob svog ratnog prijatelja Rame Hrbatovića
Nedavno sam ga slušao u Vukovaru kada je tražio donaciju od 3000 € za prevod svoje knjige na japanski jezik.
Damir Markuš je donedavno bio član HSP-a i dogradonačelnik grada Kutine a prije zadnjih izbora u RH je želio da bude ministar branitelja ali mu se ta ideja nije ostvarila .Nakon što je napustio HSP i promjenio dres prešao je u stranku Miroslava Škore i sada se bori za mjesto župana pod navodnicima velikog domoljuba .
Ramo neka ti je vječni rahmet,laka zemlja i počivaj u miru koji si zaslužio
Kommentar schreiben