" POLJUBIO JE KRIŽ PA JE UMRO JE JEDNA OD LAŽI KOJOM SE SLUŽE NEKI PORTALI KAKO BI OBLATILI GADAFIJA I BRANITELJE ISLAMSKE VJEROISPOVJESTI "
„Kad smo se vratili do groblja. Vatra je bila sa svih strana. Neki su pokušavali gađati s „osama“ i protutenkovskim ručnim bacačima tenkove, međutim nisu ih mogli pogoditi. Snajperisti su isto dolazili s dva kraja, pucali su, paljba je bila stvarno jaka. Gadafi je prvi izašao istureno do bandere na kutu kod Melićeve kuće. Odatle je u dva pokušaja pucao na njihovog snajperista, tromblonima, i kod trećeg pokušaja bio je pogođen. Tu je jedna grupa naših potrčala do njega i sklonila ga do bandere u zaklon. Metak mu je probio bočno kroz ruku, kako je stajao, i između spoja pancirke što je bila u dva dijela pogodila ga direktno u srce. Nakon toga smo se povukli.“, rekao je Novokmet kako je u uličnim borbama poginuo Gadafi, tadašnji zapovjednik obrane Lipika. Nakon što su službenicima predočeni dokazi, odnosno, dokumenti koje su tražili kao i tijelo poginulog Gadafija, nakon završetka istrage oni su se ispričali i zamolili da se njegovo tijelo na zahtjev obitelji, prebaci u Libiju. Gadafi je tamo pokopan u rodnom gradu Misrati, a prije toga je imao u Zagrebu posmrtni obred u skladu sa islamskim/muslimanskim običajima kojeg je predvodio muftija Šefko Omerbašić. Lipičani su dobro znali da njihov Gadafi nije bio nikakav plaćenik nego istinski hrvatski domoljub i branitelj. Posmrtno je dobio čin bojnika HV.
27. studenog 1991. pobunjeni Srbi potpomognuti vojnicima JNA, među kojima su bili specijalci iz Niša, započeli su žestoki napad na Lipik. Sljedećeg dana, 28. studenog, na svim obrambenim punktovima po gradu vodile su se još žešće borbe. Zvonko Novokmet nam je ispričao o pokušaju grupe branitelja u kojoj su bili on, Robert Klasnić, Josip Komljenović i Branko Marinčić-Đinac da potkućnicama kroz Crkvenu i Frankopansku spuste položaje niže od groblja i pokušaju zaustaviti napredovanje neprijatelja u tom dijelu grada.
„U prvom koraku nas je bilo 12, koji smo otišli dolje, došli su Čakovčani, njihova specijalna postrojba. I u tom dvorištu gdje su nas zaustavili paljbom s dva kraja, od Šuberta i od Crkvene ulice. Ostali smo u okruženju pod jakom paljbom. Počeli smo se izvlačiti, prvi je poginuo Čakovčanin Đinac, sa „zojom“ je gađao snajperista i nije ga uspio pogoditi, u dva pokušaja i kod trećeg je poginuo.“, počeo je Novokmet.
„Onda smo se krenuli izvlačiti svi natrag prema groblju. U zadnjoj grupi ostali smo ja, Kliki i Robert. Ja sam prvi izašao do susjednog dvorišta, podržavao paljbom prema neprijatelju da krenu oni. Njih dvojica su zajedno krenuli i onda je Robert pogođen, Josip je pao uz njega i pokušavao ga je izvlačiti. Tu su ga gađali, izbilo mu je pušku, municiju, šavove mu je trgalo s odjeće koliko je paljba bila jaka. Onda smo vidjeli kako je Robert gotov, i mi smo se povukli, a Robert je ostao na tom mjestu.“, dalje je ispričao o povlačenju iz okruženja njega, Roberta Klasnića i Josipa Komljenovića tijekom kojeg je Klasnić pogođen i poginuo.
„Došli smo do groblja. Tamo smo našli još dvadesetak naših dječaka gdje je bio i Damir Majetić iz Zagreba, koji je jako dobro poznavao Roberta od prije rata. Kad je čuo da je on ostao tamo mislio je kako smo ga ostavili tamo živoga pa je rekao „idemo natrag po Roberta ne možemo ga tamo ostaviti“. Tada smo krenuli. No, već su tenkovi došli, osamdesetčetvorke, kroz Frankopansku i kroz Crkvenu. Paljba je bila, bez šanse za proći. Kad smo vidjeli kako je tamo Klasnić beživotno ležao, onda smo se svi maknuli.“, nastavio je Novokmet kako su pokušali doći do mjesta gdje je pao Klasnić.
Pogibija Ibrahima Abushaale Gadafija, jednog od zapovjednika obrane Lipika
„Kad smo se vratili do groblja. Vatra je bila sa svih strana. Neki su pokušavali gađati s „osama“ i protutenkovskim ručnim bacačima tenkove, međutim nisu ih mogli pogoditi. Snajperisti su isto dolazili s dva kraja, pucali su, paljba je bila stvarno jaka. Gadafi je prvi izašao istureno do bandere na kutu kod Melićeve kuće. Odatle je u dva pokušaja pucao na njihovog snajperista, tromblonima, i kod trećeg pokušaja bio je pogođen. Tu je jedna grupa naših potrčala do njega i sklonila ga do bandere u zaklon. Metak mu je probio bočno kroz ruku, kako je stajao, i između spoja pancirke što je bila u dva dijela pogodila ga direktno u srce. Nakon toga smo se povukli.“, rekao je Novokmet kako je u uličnim borbama poginuo Gadafi, tadašnji zapovjednik obrane Lipika.
Zbog teških okolnosti i stalne paljbe sa svih strana branitelji su ostavili beživotno tijelo Gadafija u zaklonu kod Melićeve kuće do dolaska okupatora.
Trećina Lipika nikada nije pala u ruke okupatora, branitelji Lipika su zadržali prostor od groblja, škole, Rezbarov sokak, ulice prema Filipovcu i Tabor. 6. prosinca 1991. kada su branitelji oslobodili okupirane dijelove Lipika tijelo Gadafija pronađeno je na groblju. Tijelo Ibrahima Abushaale prevezeno je u Libiju gdje je sahranjen u rodnoj Mysurati.
Gadafi je posmrtno unaprijeđen u čin bojnika Hrvatske vojske. Robert Klasnić sahranjen je na gradskom groblju u Lipiku, odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te mu je dodijeljen čin bojnika.
Ibrahim Milad Salem Abushaala rođen je 28. srpnja 1955. godine Mysurati u Libiji, po zanimanju bio je medicinski tehničar, a u Libiji je kao vojnik sedam godina služio vojsku. Za vrijeme služenja vojnog roka sudjelovao je u libijsko-čadskom ratu stekavši zavidno vojno iskustvo kojeg je kasnije koristio u obrani Lipika. Kratko vrijeme prije početka Domovinskog rata doselio se iz Libije u Lipik gdje je započeo zajednički život sa suprugom Zoricom Jurki koju je upoznao u Libiji dok je tamo radila kao medicinska sestra. Lipičani su ga prozvali Gadafi, po tadašnjem vođi Libijske džamahirije, a među Lipičanima bio je poznat i po nadimku Martin.