Šutjeli su i oni koji nisu smjeli šutjeti

To su 10. siječnja 2014. bili gosp. Izet Spahović, predsjednik Kulturn og društva Bošnjaka Preporod" Du- brovnik i Kemal Tursunović-Zmaj, autor knjige „Bošnjaci-muslimani u obrani Du- brovnika 1991.-1995. U iznimno ugodnoj atmosferi, studenti su slušali izlaganje u okviru kojega su im darovane po dvije knjige, uključujući i spomenutu, a nakon otvorene rasprave, postavljali su pitanja. Sve u svemu, sus ret je trajao ispod dva sata. Zapravo, pošto je na samom početku prof. dr. Zdravko Ba zdan predstavio goste, stu dentima se prvo obratio Izet Spahović. Najprije kao pred sjednik KDB Preporod" Du brovnik, a potom kao jedan od sudionika obrane Grada i jedan od ratnih predstavnika nacionalne manjine Bošnja ka u Dubrovniku.

Između os talog je naveo kako KDB „Preporod" Dubrovnik na ovim prostorima djeluje od davne 1934. godine, kada je ono službeno utemeljeno. Is Smatramo, da svojim radom doslovno čin imo jedinstven most suradnje i dobrosus- jedskih odnosa naših dvaju zemalja i nar- oda. Sve aktivnosti i gostovanja ovoga društva u gradovima Hrvatske i BiH bila su zabilježena slikom i tekstom, a nada mo se da će uskoro biti ukoričene u kn- jigu kao dokumenat i svjedok jednog vre mena. Studenti su upoznati s činjenicom kako je Izet Spahović u doba ratne 1991., kao i najkritičnije 1993. i 1994., bio branitelj i neposredni svjedok nemilih događaja, tj. kršenja ljudskih prava Bošnjaka u Du- brovniku. Obnašajući neke dužnosti kao predstavnik ove nacionalne manjine, bio posebno oni koji su u njemu ostali. Tom prigodom je podvukao činjenicu kako su Bošnjaci-muslimani kao branitelji i građani ovoga Grada, dali svoj doprinos u obrani ovih prostora, ne tražeći za to nikakvu nagradu. Prema već provjerenim podaci mana nivou Hrvatske u obrani zemlje sud jelovalo je više od 25 tisuća Bošnjaka, od kojih devet tisuća dragovoljaca branitelja bili su Bošnjaci koji nikada ranije nisu imali prebivalište u Hrvatskoj. Većina njih vraće na je u BiH i nikada više nije dobila status hrvatskog branitelja niti su ostvarili neka braniteljska prava. Preko 1100 Bošnjaka branitelja poginulo je diljem Hrvatske na raznim zadacima obrane. U obrani Du brovnika sudjelovalo je oko 500 branitelja Bošnjaka na raznim vrstama zadataka hr vatske vojske, policije, radnih obaveza i slično. Uz brojku od gotovo 300 poginu lih branitelja Dubrovnika, nalaze se ime nai 15 poginulih branitelja Bošnjaka, dok se devet branitelja Bošnjaka vode kao nestali. Nadugo nakon ratnih operacija, 27 bošnjačkih branitelja je umrlo od posljedi ca raznih bolesti ili ranjavanja.

Do danas je evidentirano oko 50 lak ših ili težih invalida rata te pet logoraša od kojih su dvojica već umrla. Uz dužno poštovanje prema svim os talim hrvatskim braniteljima 13 - navedeno je - iz bošnjačkih redova iznjedrili su:

prvog šefa Kriznog stožera obrane Dubrovačko-neret vanske županije, dva generala, dva instruktora i zapovjednika specijalne policije, jednog instruktora i zapovjednika vojne policije, nekoliko dočasnika i časnika HV-e, osam

inspektora policije.

S ponosom je istaknuto kako su imali jednog nažalost još nepriznatog - Junaka Domovinskog rata, pokojnog Hamdiju Kovača.

Naglašeno je tom prigodom da je sudionikom razgovora s predstavnici ma vlasti u Gradu, na okolnosti učestalih nije 1999., ali zbog nerazumijevanja vlas- kršenja ljudskih prava. Tijekom razgovo- Bošnjaci samo žele da se to zna i da se ti, bez uspjeha. Tek u travnju 2000. god- ra sa studentima, iznio je i nekoliko ekla- poštuju i njihova prava. tantnih slučajeva kršenja elementarnih ljudskih prava, što su studenti s pažnjom Spahović. Kao važna nevladina organiza- odslušali. Podsjetio je studente na cija, Društvo se bavi prezentacijom kul- neugodnosti koje su se bez ikakvog ra zloga događale Bošnjacima u Gradu; na govanjem pjesme, običaja i tradicije te mržnju i ksenofobiju pojedinaca, na ubojstva nedužnih ljudi pa i branitelja, na prijetnje smrću i nestanke ljudi, na bezrazložno maltretiranje i privođenje lju- di, paljenje kuća, nepravedno otpuštanje iz vojske i policije, na politički odnos vlas- ti u Gradu, ali i na šutnju onih koji nisu u Dubrovniku.

Pored toga, naglašeno je, smjeli šutjeti. tina, djelovalo je s prekidom i ponovnim pokušajima aktiviranja 1950. i nešto kas- ine aktiviran je rad i djelovanje ovog Društva, kojemu je od tada na čelu gosp. Izet turnog i nacionalnog blaga Bošnjaka, nje pisanjem tekstova s temama od interesa za život i djelovanje Bošnjaka u Dubrovni ku. Nadalje, istaknuto je kako se bavi iz- davaštvom knjiga i brošura, organiziran- jem raznih manifestacija od kojih je najvažnija Međunarodna smotra folklora u društvu djeluje nekoliko sekcija kao što Nešto kasnije izlaganju se priključio i Ke- mal Tursunović-Zmaj, pisac i autor knjige „Bošnjaci-muslimani u obrani Dubrovnika ja u kojemu nastupaju muški zbor „Dilberi" 1991.-1995." te se osvrnuo na nekoliko bit nih pojedinosti iz ove knjige koje o tome govore.

Naglasio je da Grad i njegovu okolicu nisu branili sami Bošnjaci-muslimani, već su ga branili svi njegovi građani bez obzira na nacionalnu pripadnost, a su: likovna sekcija, informatička sekcija, sportska sekcija, sekcija zbornog pjevan- i ženski zbor „Dubrovački zumbuli". Pjes- mom sevdaha pod sloganom

„Naša pjes- ma nikada umirijet neće, ne daju joj naša srca", Društvo nadopunjuje prazninu duša i sjećanja Bošnjaka na rodne krajeve. Međutim, nastavio je dalje Kemal Tur sunović-Zmaj: „Kada su ljudske i moral ne vrijednosti gurnute u stranu, a namet nute one potpuno neprihvatljive, nemilice su kršena ljudska prava tijekom čega su stradavali nevini ljudi. Naravno, takvim okolnostima početkom 1993. godine doprinosi 'kao grom iz vedra neba' apsolutno nepotreban sukob Hrvata i Bošnjaka na prostorima BiH.

Uznemirujuće su bile i vijesti o otvaranju u punjenju čapljinskih koncetracionih logora za Bošnjake. To je najgore zlo koje nam se moglo do goditi u ovakvim okolnostima. Pogotovo tada, vršen je psihološki pritisak na Bošnjake Dubrovnika, koji više po nekima nisu bili dobrodošli.

Tadašnjem uzavrelom na cionalizmu, diskriminaciji, isključivosti i ksenofobiji kao da se nije nadzirao kraj. Povampireni ustašluk kod pojedinaca postao je uobičajeno pravilo ponašanja u kojem takvi kreću u svoje neobuzdane

Pretraga - pustolovine pod sloganom 'Država -to sam ja', tražeći krivce na pogreš- no mjestu. Strah se uvukao kao led pod kožu svakoga, i onome tko je zbog nečega napadnuti onome tko bi mu tada pokušavao pomagati." Naglašeno je, nadalje, kako su u takvim okolnostima Bošnjaci ni krivi ni dužni postali suvišni i bez razloga omraženi u vojsci i policiji. Neki su prijevremeno umirovljeni, neki su hović. bezrazložno i zatvarani, neki bez ob- jašnjenja razoružani i transportirani za Split, nekima su uskraćena zvan- ja i vojni činovi prema zaslugama, a da se nikome od njih nikakvi ra- zlozi nisu navodili.

Naprasno i bez obrazloženja umirovljen je prvi šef kriznog stožera obrane cijele Dubrovačko-neretvanske županije inspektor policije, pokojni Aziz Suljević.

Dakle, umirovljen je prvi zapovjednik obrane ovih prostora samo zato što je bio ono što jest!

Ako je sve moralo tako biti, onda je čudno što se odgovorni ne zapitaše: Jesu li barem vratili čast, ponos i dostojanstvo svima onima kojima su bezrazložno uskraćeni, pa i njemu? Ali se barem nadajmo se da će to uskoro učiniti, jer ni jedan narod ne pljuje na svoje heroje.

Nakon toga, Izet Spahović je nastavio: „Zahvaljujući neljudskom odno- su inebrizi odgovornih, mnogi bran- itelji Bošnjaci otpušteni iz vojske i policije, ostali su ojađeni i izgubljeni bez ikakvih sredstava za život.

Prema njima kao dojučerašnjim suborcima i sugrađanima uslijedile su prijetnje smrću, uslijedila su maltretiranja i progoni nedužnih, pa se onda ne treba čuditi i nestancima ljudi, što je bilo ravno ekstremnom kršenju ljudskih prava.

Tako su u vrtlogu bezumlja samovoljom pojedinaca ubijeni Kasim Kahrimanović te Miralem Kekić. Ubijen je u odori hrvatskog vojnika, nakon što se u Gružu - vrativši se s položaja nastojao prebaciti doma, u Mokošicu.

„Mnogo puta sam se pitao gdje to naši ljudi griješe i zašto se tako čini? Zašto vlast i politika u Gradu uporno šuti i ne reagira, zašto šute javni mediji i zašto napokon šuti Crkva kao moralna vertikala.

No, nisam nalazio odgovore!?", rekao je Izet Spahović.

Dodao je: „Istina, bilo je pojedinačne pozitivne građanske reakcije na navedeno ponašanje pojedinaca. Neki su ustali u našu zaštitu, kao iu zaštitu drugih pripadnika nacionalnih manjina.

Sve to po cijenu svoga životal

Dakle, ti gradani, koji su se drznuli javno reagirati na opasne pojave u Gradu radi zaštite ugroženih, što je bilo u skladu s Ustavom Republike Hrvatske donesenim 22. prosinca 1990. bili su žigosani i redovito dobivali prijetnje fizičkom likvidacijom. Politika i vlast uporno je šutjela.

Zašto? To ni danas ne znam objas niti, jer je šutnja na fašistoidna po našanja pojedinaca i danas prisut na. Bojim se da je nakon toliko god ina danas isuviše kasno za poduzi manje bilo kakvih zakonskih radnji prema ranijim krivcima određenih događaja, ali nikada nije kasno up ozoravati na njih", rekao je Izet 

Izlaganje je potom nastavio Keal Tur sunović-Zmaj, koji je rekao:

Neugodnosti kojima su sustavno kršena ljudska prava, nije bilo mo guće tako lako spriječiti bez reakcije svih struktura vlasti i politike - koja je nažalost zakazala. Zato, sve vas stu dente ovom prilikom molimo da naš razgovor na ovu temu ne shvatite kao našu jadikovku, već kao upozo renje svima vama kako se takve po jave više nikada i nikome ne bi de šavale. Unatoč svemu, mi smo ponosni što smo kao pripadnici jedne male nacionalne manjine, pri padali velikom lancu časne pobjed ničke Hrvatske vojske, makar da smo u njoj činili i najmanju kariku. Sretni smo što živimo u ovome Gradu, u kojemu ne želimo biti građani drugog reda, već ravnoprav ni u svim pravima i obavezama. A sizifov je posao uzaludno uvjeravati neke neodgovorne ljude da ljubav prema vlastitoj domovini uključuje poštovanje ljudskih prava i poštivan je drugih i drukčijih ljudi. Takvi to ne shvaćaju! Vjerujte mi, nema gore stvari od diskriminacije, mržnje, na cionalizma i nesnošljivosti - koje su uzroci mnogih zala na ovim prostori ma. To nam daje za pravo da se na svakom koraku suprostavljamo kse nofobiji, nacionalizmu, diskriminaciji i svakom neljudskom odnosu, kao i rasizmu svih vrsta i boja. Jednom smo u svojim tekstovima zapisali i opet ponavljamo: apelirajmo na sve ljude dobre volje, na sve naše građane, na političare, novinare, crkvene velikodostojnike, na vjer cučitelje odgajatelje svih vjera i kon fesija, na hrvatske branitelje, na pro fesore i studente, znanstvenike i književnike, da u svojim govorima, pismima i inije pronašla niti jedan dokument.

BRANITELJI DUBROVNIKA

NAKNADNO IDENTIFICIRANI

239. Senad Bajramović,

240. Nerman Dugum,

241. Sejfudin-Sandżo Gledović,

242. Mustafa Hubanić,

243. Mujica Jusić,

244. Sefer Jasmin