Uvijek poželjni Dubrovnik. Džaba što je kafa četiri eura, boca vode u pekari tri puta skuplja od one u marketu.
Džaba što te konobar, tek "šljego" iz neke hercegovačke zabiti, jer oni dubrovački, odavno broje bakšiš po italijanskim, irskim, njemačkim restoranima i pabovima, gleda ko da si mu oca, majku i "milu sestricu" ubio, Dubrovnik se uvijek s istim žarom želi i voli, ne pitajući koliko košta.
Zastao je, prije dva dana, pod dubrovačkim zidinama, Bosanac s evropskom adresom, odavno obišao svijet i stekao najveća akademska zvanja, da bi svojoj životnoj saputnici, ništa manje obrazovanoj i vrijednijoj od njega, stranoj državljanki, opisao ljepotu drevnoga grada, ali i vremena kada je, još kao dijete u ovaj grad, godišnje bar jednom, dolazio.
Zastao, priča za Politicki.ba, i to, gdje baš, nego pored grupe turista, pristiglih sa raznih svjetskih destinacija, očigledno u jednodnevnoj posjeti ovom turističkom biseru, da bi, ni kriv ni dužan, čuo kako im turistički vodič, epskim tuđmanistanskim narativom, uz lijepi Dubrovnik, opisuje i "lijepu njegovu" ali i mrske "bosanske susjede"
Ispričao im je, tako, vodič, mnogo šta o Dubrovniku, a što smo, uglavnom, svi u školi učili, kaže, a onda se dohvatio lekcija i iz domoljubne historije.
Turisti su, po vodičevim tvrdnjama, saznali da su Dubrovnik, od srpske agresnije, branili i odbranili Hrvati, ne znajući da se među slušaocima njegove priče, nalazilo i onih koji bi mu odmah kazali da laže. Prosto što su Dubrovnik, prije svih, branili Dubrovčani, među kojima skupa Hrvati i Bošnjaci, od kojih su mnogi život i dijelove tijela dali za njegovu odbranu. Među njima i rođak našeg sagovorika.
A onda ide red propagande, red mržnje. "Hrvatska je deset stoljeća stara država. Ona graniči sa Bosnom i Hercegovinom.
Sad ću vam u dvije minute objasniti šta je to Bosna i Hercegovina. To je, nikakva, nefunkcionalna država koja postoji od 1995. godine. U njoj živi 25% Hrvata i 35% Srba. Ostalo su muslimani", deklamuje vodič i, naravno, pogano laže da je Bosna nastala prije 30 godina, a o procentima da i ne govorimo.
"To je država protektorat, a protektor se zove visoki predstavnik za BiH, inače je Njemac. On može da naredi i uradi šta hoće.
Mostar kao stolni grad Hrvata u BiH je podjeljen grad. Hrvati u Bosni su obespravljen narod...", prisjeća se Bosanac polusatne vodičeve besjede usred Dubrovnika.
Da li je "vodič" dodao šta i o Izbornom zakonu, naš sagovornik, kaže, nije čuo, ali je ostao zapanjen vodičevim manjkom inteligencije, jer nije mogao da primjeti kako se njegova tirada o Bosni, posebno ona o "6.000 ubijenih Hrvata u Bosni" devedesetih godina, većini koja ga je slušala, doimala neistinitom.
Naime, dok je vodič lažima špartao po Bosni i Hercegovini, jedan od turista, naravno, već platio da ga sluša, pokušavao je naći prigodan kamen da bar malo odmori noge, komentirajući sebi u njedra "no, no, no".
Umjesto o bogatoj historiji, kulturi, crkvama, Svetom Vlahi, Marinu Držiću, Trubadurima, veselom Leru, o Luki Paljetku, dubrovačkim gosparima i gospojama, običajima, zvanični "turistički djelatnik", razočarano konstatira naš sagovornik, pod zidinama drevnog Dubrovnika, u 21. stoljeću, turiste truje lažima o Bosni i Hercegovini. Znamo da Dubrovnik ima, ali i zaslužuje bolje, inteligentnije, pametnije, obrazovanije, svjetskije turističke radnike, od onog kakvog je Bosanac, zaljubljenik u ovaj grad, prije tri dana, imao priliku vidjeti.
I, nažalost, čuti.