Ovi dani posebno su teški za one koji se sjećaju. Za one koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, za članove njihovih obitelji. Jedan čovjek je potrazi za istinom o svom ocu, branitelju Irfanu Gorinjcu. Naime, u Muzeju Domovinskog rata, nema njegovog imena među onima koji su na današnji dan, 06.12.1991. bili na Srđu. Njegov sin se već godinama raspituje kod očevih suboraca i navodi kako mu je puno pomogao Željko Mirović- Miš.
– Moj otac, Irfan Gorinjac rođen je 09.11.1957. u Bosanskoj Otoci u Bosni i Hercegovini. Od svoje mladosti radio je i živio po Hrvatskoj. Zadnje predratno vrijeme radio je i živio je na Pelješcu odakle se prijavio u Vojnu luku Lora Split i poslan na obuku u Čepikuće -Dubrovnik.Tu počinje njegov ratni put preko Osojnika do Grada pa Župe Dubrovačke .Od 04.12.1991 do 08.12.1991. je sudjelovao u najtežim bitkama u obrani Grada na brdu Srđ u tvrđavi Imperijal.
Nadalje je bio u Vojnoj policiji u hotelu Neptun, na Villa Eliti pa je prebačen u komandu Ploče. Borio se i u zaleđu Dubrovnika, na brdima Orah ,Tresibrad pa sve do kraja . Nagrađen je Spomenicom i Medaljom za izuzetnu hrabrost tijekom Domovinskog rata u obrani Dubrovnika. Četrnaest punih godina se borio za status branitelja Srđa i mnogih drugih datuma koji mu nisu priznati. Preminuo je u svojoj rodnoj kući u Bosanskoj Otoci 23.11.2013. od nonhodgkin limfoma, razočaran i zaboravljen od svih. Šest punih godina obitelj se nastavila boriti za taj status koji dan danas nije priznat, kaže nam sin Irfana Gorinjac.
Ovom prilikom želimo se zahvaliti dragom obiteljskom prijatelju Željku Miroviću Mišu na naporu i trudu u rješavanju ovog problema, Ivani Žuveli Kalini na sudjelovanju u istom. Nadamo se da će naš otac, muž i djed uskoro biti uvršten među svoju braću po oružju na spomen Muzej Domovinskog rata Dubrovnik u tvrđavi Imperijal. Hvala od obitelji, dodao je sin Irfana .
