Dakle. Znam da ovo mnoge žulja, pa ću namjerno napisat, jer ja ne bi bila ja.
Svima vama, a znate poglavito kome se obraćam, velikim Hrvatima, s rukom na srcu, drugom u špagu, vama koji ste se u korizmi svega odrekli, veliki vjernici koji sve ljude gledate isto. Domoljubi veći od svih domoljuba.
07. 10. 1991. se na Zvekovici dogodio MASAKR. Neki su ljudi ubijeni granatama. Neki, među njima i djeca, odvedeni u logor.
Tog dana su poginuli:
Ilija Šaravanja, Niko Srgota, Lovro Guljelmović, Jusuf Muslija, Rasim Pramenković.Neki su ljudi ubijeni. Piše uz njihovo ime-ubojstvo.
Jedan ispred svoje kuće jer je bio Srbin. Čovjek se zvao Branko Dragišić.
Dvojica su nestala. S potpunom odgovornošću kažem i tvrdim da ih hrvatske institucije NE TRAŽE. Pa da nazovemo stvari svojim imenom: Jer nisu hrvatski državljani, muslimani koji nisu bili s ovog područja. Općinu Konavle nije briga. Ne žele podići spomen ploču. Nitko to ne obilježava.
Na fotografijama ispod: dva nestala čovjeka. Branitelja. Rasim Pramenković i Jusuf Muslija.
Imali su 36 godina. Njihova lica ćete moći u travnju vidjeti u novobnovljenoj spomen sobi u Sponzi.
Poslala sam upit i tražim decidiran odgovor: Hoće li Općina Konavle, kao najbogatija općina u Hrvatskoj financirati spomen ploču ako pokrenemo mi, pojedinci takvu inicijativu?
Ukoliko neće institucije-mi ćemo.
A vi-Opengajte jaja, idite na blagoslov. Radite što hoćete, budite farizeji.
Možete mi se maknut s liste, možete mi se ne javljat putem, ništa me ne interesira.
Brojite krvna zrnca onima koji su spašavali vaše guzice.
Ivana Žuvela Kalina