Danas se u Republici Hrvatskoj obilježava Dan državnosti na 31. godišnjicu konstituiranja prvog demokratskog i višestranačkog Sabora kojemu je za predsjednika bio izabran Žarko Domljan. Ovaj datum se često povezuje sa 20. lipnjom/junom 1990. kada je promijenjeno socijalističko znamenje i kada je dignuta hrvatska zastava pred Hrvatskim saborom. Slika hrvatskih policajaca koji dižu hrvatsku zastavu ima jak simbolički značaj za hrvatsku državnost i predstavlja jedno od polazišnih tačaka hrvatske demokracije. Od šest policajaca nekadašnje Posebne policije MUP-a, koji su tada dizali zastavu, četvorica su bili Bošnjaci. Jedan od njih je i Suljo Čehajić. Ovo je njegova priča koju donosi središnji informativni portal Bošnjaka u Hrvatskoj „Novi glas“.
20. lipnja/juna 1990. godine Hrvatski sabor donio je amandmane na Ustav SRH. Iz službenog naziva Hrvatske tada je izbačen pridjev socijalistička, iz zastave je izbačena zvijezda petokraka i vraćen povijesni hrvatski grb. Tada su skidana socijalistička obilježja i postavljana ona mlade hrvatske demokracije.
„Zastavu su iz Hrvatskog sabora iznijeli pripadnici Posebne jedinice Policijske uprave zagrebačke. To je bio Počasni vod koji je iz Sabora zastavu iznio na Markov trg gdje stoji i dan danas na jarbolu. Ispred jarbola su tada stajali pripadnici Počasnog voda koji su odali počast, a šest policijskih službenika je iznijelo zastavu. Među njima sam bio i ja. Od šestorice policajaca četvorica su bili Bošnjaci ili tada po nacionalnosti Muslimani. Ja sam prvi s desne strane. Držim zastavu u lijevoj ruci. Nasuprot mene je rahmetli Ibrahim Hadžić. On je otišao u Bosnu i Hercegovinu početkom rata i pridružio se MUP-u BiH i odbrani Bosne i Hercegovine od agresije. Preselio je prije nekoliko godina. Sljedeći je Sulejman Bašić koji je također početkom rata otišao u Bosnu i Hercegovinu i pridružio se MUP-u BiH i po mojoj informaciji bio je na osiguranju Predsjedništva BiH. Četvrtom je ime Hajrudin (Hajro) Forić. On je 1991. godine otišao u rodni Prijedor i pristupio MUP-u. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu je nestao, odnosno, vjerujemo da je ubijen od pripadnika agresorske vojske. Mimo nas koji smo dizali zastavu u Počasnom vodu bilo je još Bošnjaka tog dana 20.6. 1990“, priča nam Suljo Čehajić koji je rođen 23.7.1960. u Brčkom, Gornji Rahić.
„Odrastao sam u radničkoj obitelji u Brčkom. Otac je radio u Slavonskim šumama, a mati je bila domaćica. Imam dvije sestre i brata. Vodili smo dobar život i ništa nije nedostajalo. Nakon završene Srednje građevinske škole u Brčkom došao sam u Zagreb i radio sam u privredi do 1982. godine. Od 1982. godine zaposlen sam u sustavu MUP-a. U Valbandonu sam 1983. godine završio MUP-ovu školu za policajce. Po završetku ove škole izabran sam za Posebnu jedinicu policije i ondje sam ostao do 1991. godine. Mi smo bili Posebna jedinica Policijske uprave zagrebačke, a kasnije postajem pripadnik Specijalna jedinice Alfe. Bio sam pripadnika Alfa od prvoga dana. Prošao sam Veliku Bunu gdje smo držali blokadu, prošao sam Pokupsko i druga bojišta. Među nama specijalcima pripadnicima Alfi bilo je sasvim sigurno 20 Bošnjaka prilikom osnivanja, a kasnije više”, sjeća se Čehajić.Suljo Čehajić je uz Spomenicu Domovinskog rata Odlukom predsjednice Republike Hrvatske odlikovan Redom hrvatskog trolista za osobit doprinos u Domovinskom ratu. Pripadnik je Počasnog voda Bošnjaka Republike Hrvatske gdje ima i funkciju tajnika udruge. Komandant ovog Počasnog voda je Fahrudin Jašarević Babo. Član je Udruge Bošnjaka veterana Domovinskog rata. Predsjednik ove udruge je Salih Huremović Zmaj.Suljo Čehajić aktivan je džematlija u Zagrebačkoj džamiji, aktivan je i u bošnjačkoj zajednici u Hrvatskoj, a dio je organizacije manifestacija vezanih za godišnjice obilježavanja Domovinskog rata, Dana šehida i slično.
Suljo Čehajić, prvi na desno. Ibrahim Hadžić, prvi na lijevo.
Iza njih Sulejman Bašić i Hajrudin (Hajro) Forić
