DUŠMANI - MI ĆEMO SE VRATITI

PAD 10.07.1992.god.

Posjetili smo položaje oko Džananovića kuća, ovdje smo počeli prve javne straže. Neprijatelj nam je pred vratima Odžaka čekamo ga bez ijednog izgrađenog rova za obranu. Razmišljam o jednom feljtonu Beogradski večernji novina «Pao je Berlin a Odžak ne» pisao ga je jedan partizanski general divio je se obrani ustaša. Na ovom istim prostoru ustaše su 1945 god. napravite tri linije obrane sam se pitam tko to nas vodi da su da su ustaše prije toliko godina poznavali više o ratu od naši današnji voda. u što su proveli onolike sate na obukama teritorijalne obrane Dan je miran kao da nam neprijatelj nije tu a ne možemo na Fazankušu Dolazi nam smjena novoselski interventni vod i jedna grupa Taravljana.

Pakiramo se ali moramo biti na okupu idemo u Puziće imamo janje pa ćemo da ga okrenemo možda nam je ovo zadnje predlaži Hako. Smjestili smo se kod Ese (Koze) veselo je kao da smo svjesni da za naš Odžak više nema spasa, nitko ništa ne komentariše, kao da se bojimo o tome pričati. U Esinoj avliji ima puta oćejfimo u sijedeljci.

Ispaljene granate, smo čuli uskomešali smo se ali prkosimo nećemo da bježimo ostajemo uz naše janje, da ga čuvamo, ne damo ga, naše je. Pogodila je Fahrinu kuću odmah ispred nas, a onda još jedna pogodi Garinu (kuća od dva brata) idemo ljudi treća pogada

nas dvadesetak, janje je upola pečeno gladni smo i jedva čekamo da zasjednemo i da kao mnogo reče nako i polako odosmo u Esin podrum, ali neki ustadoše i treća pogodi ali naša sreća malo je promašila ali da smo ostali u onom broju prepolovilo bi nas. Čujemo borbe iz pravca benzinske i Džananovića kuća, dolazi Ivcan i traži da odmah idemo na položaje neprijatelj je na ulazu u Odžak. Trčim kući opremam se ali svjestan da možda više neću imati prilike da se vratim, kupim slike sve

se može namjeriti i kupiti ali uspomene ne. Tražim babine slike nalazim album s njegove dženaze vadim ih i stavljam u džep gdje vojnički ide prvi zavoj. Okrećem se po sobi i suze mi krenuše. Išao sam prvi ispred razred osnovne škole kada smo pravili kuću po cijeli bi dan nosio cigle a sjećam se dobro izgubio sam i dva nokta ali nisam odustajao.

Izlazim uzimam ključ neću zaključavati neka se dušmani ne pate neka uđu u kuću kao ljudi pljačkaši i prosjaci jadni. Odlazim moram je još jednom pogledati okrećem se i počeo sam pucati po njoj Dali da ubijem tugu ili da njoj prkosim svoju nemoć, što, je ne mogu obraniti. Krenuo sam pokaži se sada

Meša jer kao dijete nitko u mahali nije se znao sakriti i pobijedite u ratnim igrama. Pod jakom artiljerijskom vatrom prebacivajući se jedan po jedan uspjeli smo izaći na komunikaciju puta Odžak-Modriča kod firme „Energoinvest, Izlazimo na cestu, susrećemo se sa momcima interventnog voda iz Novog Sela. Kratko smo informirani,,morali smo se povući od Džananovića kuća, imali smo dosta poginuli ali se moramo vratiti na stare položaje.

„IDEMO..povikasmo, krenusmo otvarajući vatru iz ličnog naoružanja i uz podršku protu zračnog topa trocijevca idemo kroz,,Strolit., i Harmane. Nemožeš ti tako Četniče u naš Odžak. Uspjeli smo se vratiti na stare položaje zadihani,mokri kao da smo pod česmom bili zalegli smo kao mrtvi.

Prikupljamo informacije u neprijateljskom napadu poginula su tri naša momka Mijo Senjić i Ivica Grgić iz Novoselskog voda i Ćosić Ramiz iz Tarevaca. Ranjeni su Čolić. Ujkan. Marko i Lukač svi

iz Novog Sela. Policajci Ahmetović, Rusko i medicinar Puzić. Od našeg voda ranjen je Zeman. Rasporedujemo se, moramo se pripremiti za novi neprijateljski napad, imali su i oni veći broj poginuli prigrupirati će se i krenuti će u ponovni napad. Ja, Rambo i Hame idemo kod Askanove farme ispred nas su Cele, Dejvid i Benjo. Krenulo je ponovno neprijateljsko granatiranje a iz rejona tri oraha i Mlinčića čuje se tenk Na balkonu Askanove kuće nalazi se naš bestrzajni top

(BST). Opalio je promašio je Jupić od vage sa OSOM i on promašuje nastala je panika medu momcima oko vage počeli su da se povlače Gledam jedan od tih momaka ustao je i nišani sa ZOLJOM. Svi smo svjesni da nam je on jedina nada, opalio je, vidimo dim i kratki plamen je oko tenka Otvara se poklopac tenka i iz njega iskaču tri člana posade i bježe u pravcu Luga. (Cule je pogodio tenk)

Neprijatelj je veoma brzo reagirao poklopio nas je artiljerijom da ni glavu nismo mogli dići i pod tom vatrom krenuo je sa izvlačenjem svog oštećenog tenka. Nismo imali čime do uništiti neprijateljski tenk neprijatelj ga je zakačio sa drugim tenkom i odvezao.

Dobili smo ovu bitku, ali sam vidio jednu snagu neprijatelja osjećam da nas je samo ispipavao a

ovo od nas je maksimum.

Ostali smo do u noć a onda smo zamjenjeni. Došao sam kući sretan što sam je obranio ponosno u nju ulazim ne dam ja tebe lako moja kućice moja slobodice.

Juro Brašnić ostaje kod mene na konaku,tu smo svi smješteni u Puziće, umorni brzo smo zaspali Neko zove Juro..probudili smo se ali iz sna ne mogu razumjeti, izlazim vani POVLAČENJE,,neko nam iz mraka reče i nestade.

abiremo se i tražimo od zapovjednika Brašnića da ode do zapovjedništva i da nas obavijesti o čemu se radi. Tužni smo ne mogu da vjerujem da Odžak simbol USTAŠTVA i simbol jakog otpora ustaša u drugom svjetskom ratu sada pada kao kula od karata. Da one ustanu ustaše stidjele bi ovih svojih generacija.

Vraća se Brašnić istina je idemo za Brod. Spremamo se i sa autima idemo za Brod Čujemo da se moraju posjesti neki rezervni položaji oko Žitoprerade Revoltirani i jako ogorčeni ne razmišljamo o tim položajima upućujemo se Brodu..

Stižemo kolona je do Kolibarskog puta, revolt je prisutan a riječ IZDAJA je riječ koja se naj češće čuje.

10.07.1992.god

Oko jedanaest sati krenuo sam u Slavonski Brod kurirski zadatak odnošenje jednog zatvorenog pisma u zapovjedništvo 108 br Hrvatske vojske Pismo sam predao jednom časniku HV sjeo sam u jednu od prostorija, vrata susjedne prostorije gdje su razgovarali o sadržaju moga pisma vrata su ostala otvorena..Iz razgovora više časnika mogao sam procijeniti sadržaj pisma traženje pomoći za našu brigadu i to isključivo u ljudstvu. Sav sam se pretvorio u uho, čujem da donose odluku da ne

mogu poslati pomoć S pismom (ponovno zatvorenim) krenuo sam za Odžak U povratku vidio sam kolone vozila i traktora koje idu u pravcu Broda. Kada sam stigao vladao je haos i panika jedan od vojnika ispalio je i ZOLJU na zapovjedništvo brigade. U razgovoru sa zapovjednikom Matanovićem vidio sam da za Odžak

nema spasa. Izvještaji sa terena bili su loši, nepotpuni,i neistiniti.Zapovjednik poziva načelnika brigade Sidika i operativca Čurčića da odu u Veliku Brusnicu sa zadatkom da provjere dali je istina da su linije u Brusnici probijene i da je presječena komunikacija puta Odžak-Brod.

Na moje pitanje..pa zar Tuta se ta informacija ne može provjeriti radio vezom izmedu 101Br i 102 Br. on mi odgovara veza nikada nije ni postojala.. Kuriri su se vratili i izvještavaju da u Brusnici ima samo mještana i u razgovoru sa njima saznali

su da je se sa položaja povukla108.Br HV koja nam je i bila desni susjed u obrani ovih prostora. Poziva me zapovjednik Matanović i izdaje mi zapovijed da idem u Srnavu i da sagledam trenutnu situaciju i da ga izvijestim o stanju Dolazim u Potočane vidim veliki broj vojnika okupljen je u centru sela od Martina Barukčića saznajem da su linije u Srnavi napuštene Među vojskom vlada panika i veliko ogorčenje prema svojim pretpostavljenima a zapovjednici na terenu nemaju nikakvu moć zapovijedanja nad vojskom.

Jedan od zapovjednika sela Srnava Andrija Dujak vratio je se u selo Srnava gdje će biti i ubijen

Tijelo nađeno i razmijenjeno, obdukcija izvršena. Vratio sam se u zapovjedništvo Brigade saznajem da je neprijatelj danas dana 10.071992.god Izvršio napad iz više pravaca na naše položaje. Prvi i glavni pravac napada jačine pet tenkova i dva do tri borbena vozila PRAGA uz manje

sastave pješački jedinica iz pravca Modrički Lug-Fazankuša-Tukovi. Na tim našim položajima nalazili su se pripadnici rezervnog sastava policije i jedan vod iz treće

bojne. Neprijatelj ODBIJEN.

Ranjen jedan pripadnik policije-Bavrk. Pibre Meha

Prvi pomoćni pravac izveden je uz komunikaciju puta Odžak-Jakeš na borbene položaje u rejonu Džananovića jačine dva tenka i Praga

Na tim položajima nalazili su interventni novoselski vod i jedna grupa Taravljana.

Neprijatelj ODBIJEN

Drugi pomoćni pravac izveden je iz sela Gnionica jačine dva tenka i dvije Prage uz veći broj pješadije.

Ove naše položaje branili su Srnavčani i jedna jedinica zvana Tuzlaci (sastav ove jedinice bio iz

okoline Tuzle u kojoj je bio i Đurić Ramo) Neprijatelj ovom zonom naše obrane OVLADAO.

U večernjim satima šalju se izvještaji u zapovjednišvo 108.Br HV I TRAŽI SE ODOBRENJE ZA

POVLAČENJE.

Odbija se i traži se pregrupiranje snaga i da se odlučno brani. Analizira se novonastala situacija prikupljaju se izvještaji sa terena i po drugi put se šalje izvještaj i traži se

odobrenje za povlačenje U 2.00. sati 11.017.1992.god stiže šifrirana zapovjed koju ja nisam vidio iz zapovjedništva 108.Br HV da se POVUČEMO.

Oko 4.00.sati zapovjed se izdaje svim jedinicama 102.Br.HVO za POVLAČENJE.

11.07.1992.god

Noć sam proveo kod mog prijatelja Gage cijelu noć proveo sam u razmišljanju čajem da je ostalo naših u Odžaku. U jutru otišao sam u kolonu na semaforu potvrdila se priča da ima naših u Odžaku Odlučio sam vratiti se nazad. Otišao sam do pekare uzeo dva kilograma hljeba krenuo sam nazad sam Teško prolazim kroz kolonu,ne zadržavam se i ne ulazim u raspravu ni sa kim.Razmišljam u putu šta, kako se kriti dali ima naših a čuo sam da ima i jedinica iz Hrvatske priključiti ću im se.

Idem ali sam svjestan rizika i gluposti koju radim. U Svilaju vidim vojsku oko stadiona nestajem ali trebao sam prikupiti neke informacije možda je neprijatelj već ušao u Odžak. Stigao sam, mirno je kao da nema borbeni aktivnosti srećem Hardu gdje si imali gdje naših,,upitao sam ga ima dole u Proleterskoj još se držimo, odgovori mi Harda Ponovo stižem kući nalazim komšiju Nedžada odmah je lakše. Moram otići vidjeti imali naši na položajima, odlazim prema Energoinvestu nigdje nikoga krećem prema Strolitu svelikom opreznošću kao da sam vidio nekoga.

Prikrivajući se uspio sam do portirnice, neko sjedi u njoj prepoznajem komšiju Haska Delića, šta ti radiš komšija ovdje..upitao sam ga ..sad će mi smjena odgovori mi Hasko Gledam ga čudno ne mogu da vjerujeme moj Hasko tvoji su direktori već u Evropi,,rekoh mu i objasni mu trenutnu

Vratio sam se prema Čaršiji srećem jednu grupu i dogovaramo se da odemo dole do Strolita i da tamo posjednemo položaje Saznao sam da je Asmir dole na smetlištu sa svojima a da i u

situaciju čovjek me gledajući pokupi svoje stvari i ostavi meni Strolit.

Proleterskoj ima naših. Prikupili smo nas dvadesetak Čiko Danko Kruškar.Mirso.....posjedamo i uspostavljamo liniju desno od Harmana gdje se desno vežemo sa momcima iz Proleterske Nemam

dovoljno ljudstva za uvezivanje sa Asmirom odlazim ponovo čuo sam da je i Dževad član zapovjedništva Brigade tu možda mi on pomogne Ali možda i oni u Brodu saznaju da još Odžak nije pao i da ga još možemo obraniti.

Susrećem medicinare Pavu i Mašića oni mi rekoše da je Azem Mulić teško ranjen i da su vidjeli i moje iz voda.Nalazim Ramba. Miftu, Bavrka, Jupića, Aćeta,.....organizujemo se i odlučujemo da večeras moramo uspostaviti obranu i biti spremni za jutro.

Odlazim na položaje na Harmane, momci su krenuli sa ukopavanjem još nema nikoga od naših zapovjednika, poštuju ljudi zapovjed. Meša. pojačanje povika neko od vojnika,u koloni jedan po jedan nepoznati vojnici posjedaju

položaje lijevo od nas kraj Strolita i prema Taibovoj štali. Upoznajem se zapovjednikom pristigle postrojbe Pukovnik Mustafa. Sastaav postrojbe su Bošnjaci koje je rat zatekao u

Hrvatskoj. Upoznajem ga sa uspostavljenom linijom i razmjenjujemo prijedloge i odlučujmo da položaje moramo pomjeriti oko Džananovića kuća. Pada noć šaljem Nedžada da ode do se naših kuća i da nam donese alatki za ukopavanje i čebadi, sutra u jutru očekivati je napad.

Noć je veoma mirna, vedro je osjećam se veoma sretno jer očekujem sutra nova pojačanja. Vraća se Nedžad I naizmjenično se ukopavamo ostavljam ponovo mog komšiju odo malo procunjati po čaršiji, možda još nađem vojnika idem kroz centar ali ne mogu proći ovoliko korzo

dugo nije bilo u Odžaku.Stao sam,metar se ne mogu pomjeriti auto konj je ispred mene i ne da mi proći. Ne objašnjivo zašto je sva ova stoka došla baš u čaršiju Sve su se životinje udružile koze,krave,ovce, konjipa i kokoša ima. Pokazuju nam ove životinje bratstvo-jedinstvo Nekada su ovom čaršijom korzirali Bošnjaci-Hrvati i Srbi.

Moram se vratiti nazad napravio sam krug-dva i ne obavljena posla vratio sam se kod svog sad jedinog komšije. Pričali smo o golubovima jer mi golubari kada smo zajedno i nemamo drugu temu. Mislim da sam se u jednom trenutku i zaspao prenuo sam se vidim da mi komšija ne spava.

12.07.1992.god

Jutro sunce je izašlo veoma rano i pitam sebe bože šta li nam ovaj danas dan donosi,ali sigurno ništa dobro. Nedžo, čuvaj se danas ovo nisu one ratne igre čuvaj se a meni ako se šta desi

uzmi mi slike iz džepa,zamolio sam ga. Lijevo od nas su Čiko i Antiša desno Danko i Mirso Poziva me zapovjednik Mustafa i traži da idemo do Džananovića kuća Krenuli smo frontalno ali nas neprijateljski snajperista zakova za zemlju, iz sastava Mustafine jedinice počeli su djelovati protuoklopnim orudem i uz pješačku vatru ovladali smo ponovno Džananoviće kuće.Uz

konstataciju sa zapovjednikom Mustafom odlučeno je da će oni ostati na ovim položajima a da mi ostanemo ka vod za intervenciju, da djelujemo na onom dijelu obrane gdje zatreba. Ovom odlukom upoznat je i operativac iz Brigade Senković(vratio se u toku večeri)

Idem do kuće,golubovi su svi vani.pozivam ih zvižducima ubijajući ovu tišinu koja nikada nije bila ovolika Ušao sam u kuću raskomotio sam se a od komšinice Aiše napumpao sam vode da se operem. Počelo je granatiranje ali ne u blizini moje kuće procjenjujem gore u Proleterskoj,a onda se proširi duž cijele ulice. Bježim, u podrum Nurije Puzića

ovako jako granatiranje nisam osjetio u Odžaku,uhvati me panika, sam sam razmišljam o ranjavanju.

Prestalo je izlazim vani,granate su padale oko moje kuće, Safkova kuća je u plamenu odlazim niže u Puziće, Ibrahimovi koševi gore a jedna krava teško je ranjena Razmišljam da je ubijem, da se goveče ne pati Ne mogu uzimam kantu i sipam im vodu da im olakšam ove muke ratne. Traže me idemo gore u Proleterskoj je napad, uzimam opremu izlazim na ulicu, vidim neke nove vojnike obavještavaju me da su to Handžarci.

Uz velike napore od neprijateljske artiljerije stigli smo do Brkića kuća

Vodi se bitka,ne zovu se džabe proleteri ne daju Šaban Som Harda, Zizo, Bego Hamzić sa sinom Mišula i dr...da neprijatelj lako ude u naš Odžak.

Raspoređujemo se i odmah moramo prihvatiti borbu neprijatelj već zalazi iza naših položaja Moramo ga vratiti nazad, čujemo gdje dovikuju bježite uje... Vidjeli smo jednu grupu četnika kako pretrčavaju prema Klinjinom šljiviku.pozivam Ramba i sa još jednim brojem boraca krenuli smo prema njima. Otvarajući vatru iz ličnog naoružanja neprijatelj čim je osjetio da je primjećen krenuo je u povlačenje. Naši momci koji su

ostali da brane komunikaciju puta Odžak-Jezero uspjelim su vratiti tenk ponovno u selo Jezero Mnoge kuće gore žestoka bitka, veliki broj boraca ostao je bez municije. Imamo četvoricu ranjeni(Amir.Jupić, Aće i Čabrija) a Handžarci kada su vidjeli žestinu bitke odmah su se povukli. Okuoljamo se u kućama Brkića „morali smo se povući, objašnjava mi Redžo Čeliković neznam zašto ali svi se meni obraćaju. Moramo se vratiti na stare položaje, ovdje se ne možemo braniti tražim dobrovoljce da provjerimo da nisu četnici već ušli u naše rovove,

Javljaju mi se Iljo Ale i Redžo. Iskreno nadam se da neprijatelj to neprijatelj ostvario a iako jeste u veoma je malom briju..Čujem tenk u selu Jezero ali kao da odlazi u dubinu sela.. Uspio sam ući u

prvi rov, dugo sam osmatrao prema slijedećem rovu moram rizikovati na slijedećom pretrčavanju ako su tu gotov sam Pretrčavam, osjećam hladnoću u tijelu a sav sam mokar Uspio sam ali nemam zraka rukom ih pozivam jednog po jednog pregledali smo i slijedeće rovove,ostavljam ih a ja odo po ostale da dođu na naše početne položaje. Dugo sam ih uvjeravao ali me nisu htjeli

poslušati odlučili smo ostati među kućama, vratio sam Aleta Redžu i llju.

Pada noć izdržali smo još jedan dan čujem neko me traži jedna grupa vojnika po šljemovima i i u dolasku u koloni pretpostavljao sam da je ustrojena vojska. Pod šljemom čovjek me oslovljava sa imenom ali ja ga ne poznajem Šima Meša, a ti si (Šima je u početku rata otišao Hrvatsku i tamo se priključi dobrovoljno u Hrvatsku vojsku).. Moramo Meša iz ovog pravca doći do Džananovića kuća kratko mi je Šima objasnio svoj zadatak... Pa zar tamo nisu dobrovoljci iz Hrvatske..upitao sam ga,,bili su i danas su se morali povući...

Poveo sam ih u koloni jedan za drugim oblačno je a i preglednost je veoma mala i naš je saveznik Došli smo do zadružnog polja kukuruz je pred nama ne možemo se kretati kroz njega,idemo zadružnim putem.Sporo i oprezno došli smo u blizinu benzinske pumpe čujemo neprijatelja zaposjeo je objekte oko Džnanovića kuća Osmatrali smo dugo u isti tihi glas progovorili smo ne možemo ovdje ništa, odlučili smo se povući.

Vraćam se u Proletersku, ostali smo sami, zadnja smo grupa koja brani(mislili smo) Odžak Odlazim kući, želim/tadnje veče da provedem kod kuće, klonuo sam tri dana ništa nisam jeo.

Imam onog hljeba iz Broda i dvije paštete. Želim na miru da večeram Zapalio sam svijeće, nikada nisam volio da mi se servira jelo, užívam večeras u ambijentu svijeće paštete i tri dana starog hljeba. Raspremio sam se idem po vodu moram se oprati, želim čist u krevet,navijm sat u 4.00.da zvoni. Raspremio sam se gledao sam dugo u plafon razmišljam o svemu samo ne o sutrašnjem danu.

13.07.1992.god.

Ne znam kada sam zaspaosat je tačno zazvonio u 4.00 ustao sam odmah moj pred ratni posao me je naučio da nema izležavanja. Vidim da sam zabradatio želim se obrijat danas ako neprijatelja ne mogu pobijediti u bitci sigurno ću te četniče prljavi i lojavi pobijediti u čistoći Pospremam kuću ne želim da nepozvani gosti zateknu neuredno Oblačim se vrata ostavljam pritvorena .Ne okrećem se auto ostavljam na meraji.pješice idem kroz svoju Proletersku ponosno i časno.Kod Ribića peče se janje osjeti se neki ponos među nama neka danas pobjedi bolji i jači. Sjedam u Šabanovu avliju tu ću ih sačekati. Krenulo je granatiranje oko 6.00.i iz prvih neprijateljski poteza vidjeo sam da su danas odlučni i da mi ovakvo organizirani nemamo šta tražiti Svjesni da nemamo bočni susjeda i da možemo biti opkoljeni odlučili smo se POVUĆI Ima poginuli među nama, Šaban odnosi sam jednoga poginulog u ćebetu otvaramo vatru ne kontrolirano samo da bi neprijatelju dali do znanja da smo još tu,uzmičemo. Dolazim do auta pripremio sam kutiju za moje golubove, uz veliku artiljerijsku vatru krenuo sam u golubarnik,svi su vani,zalijepljeni za krov preplašeni ne reagiraju na moje pozive Čekao sam ih dugo jedan da samo ude. Cujem tenkove, zove me Rambo...idemo Meša evo ih idu..maña više kući pogled mi je ostao na mojim golubovima zaplakao sam. Vidjevši moje suze i tugu Rambo je me samo gledao Vidim dušmane kako ulaze u naše Bošnjačke kuće znam njihove metode pokradi zapali im kuće da se nikada u njih više ne vrate..Zaboravljaju jedno da me je moj djed naučio svojim iskustvom da kuće stvari mogu izgorjeti ali zemlja ne može Ona je vječna kao ljubav domoljubna

Zemlja se može oteti ali se zemlja može i osloboditi. Vratit ćemo se mi, na svoju zemlju kad- tad.Zemlju neće ni vuk ni hajduk Zemlja ostaje čovjeku a vi niste navikli raditi samo pljačkati

znate..

DUŠMANI,. MI ĆEMO SE VRATITI, napisao sam na putu kod kuće matičarke Fatime.

Otišao sam u žitopreradu skupilo nas je tridesetak Traže i raspituju se za svoje poginule iz jedne dobrovoljačke jedinice iz Karlovca Poginula su im dvojica momaka, saopštavamo im da su poginula i da smo njihova tijela iznjeli. Čovjek se zahvaljuje kao da su oni branili svoje kuće a ne naše u Brodu ću još čuti kako su ovi momci došli da kradu, koja ironija. Odlučili smo da prekinemo sa svim borbenim aktivnostima i da organizirano krenemo za Brod

preko Kadra iako se priča da je neprijatelj presjekao put u Velikoj Brusnici.. Krenuli smo tačno u 12.40.U Orašju na jednoj Srpskoj kaseti Luka Mlinarević ulazi u centar

Odžaka na tenku u 13.00.

Zaustavljeni smo na Kamenu od Brodske vojne policije gdje ste kukavice zašto bježite..obraćaju nam se Kao i svi punktovi tako i ovaj daj šta imaš pa nastavi jedan od nas repetirao je pušku a onda jedan za drugim. Vidjevši da ovdje nema pljačke pustiše nas..Kada sam došao u Brod nisam mogao vjerovati da nas ima toliko svi su nervozni nitko ne da sa sobom razgovarati a ponašanje vojne policije je ne snošljivo.Priča se da su neki i pretučeni i zatvoreni nije mjesto ovdje za mene Odlazim kod svog prijatelja Gage.

RAMIZ (Muharem)ĆOSIĆ

Roden 12.03.1961.godu Gornjoj Mededi

Po nacionalnosti Bošnjak

Završio srednju školu

Oženjen otac dvoje djece

IVICA (Marko)GRGIĆ

Roden 17.08.1972.godu Doboju

Po nacionalnosti Hrvat Završio osnovnu školu-poljoprivrednik

Neoženjen

MIJO (Ivo)SENJIĆ

Roden 08.09.1972.godu Novom Selu Po nacionalnosti Hrvat Završio srednju Školu

Ne oženjen