02.10/ listopada 1967. godine, u Foči (BiH) je rođen Hamdija Kovač(časnički namjesnik).
Zaštitar, nastanjen u Dubrovniku.
U Domovinski rat uključio se dragovoljno 18.06/ lipnja 1991.
Poginuo je 09. 11/studenog 1991. na Bosanki prilikom izvršenja borbene zadaće, kao pripadnik ZNG-a.
(u selu Bosanka prilikom čišćenja sela)
HAMDIJA KOVAČ, sin Fatime i Sulja, rođen 2. 10. 1967.godine u Rosijevićima kod Goražda, BiH. Kao dragovoljac bio je pripadnik ZNG-e. U obranu Grada uključio se među prvima, 18.06.1991. godine. Hamdija je bio mladi, ljepuškast mladić, pun mašte, žara i nemirna duha. Iznimno hrabar i neustrašiv. Zbog neustrašivosti i upornosti imao je čudnu moć okupljanja ljudi oko sebe. Njegova hrabrost bila je nemjerljiva u odnosu na mnoge druge branitelje, o čemu svjedoči i sam general HV-e i zapovjednik obrane Nojko Marinović. „Hamdija Kovač bio je jedan od najhrabrijih vojnika na mjestima gdje je rijetko tko išao. Bio je prehrabar, preodlučan, ponekad i tvrdoglavo uporan, ali je zračio voljom koja je bila snaga i poticaj drugim ljudima, koji su se nalazili u njegovoj blizini", navodi general Marinović. General je izražavao žaljenje što se zbog hrabrosti Hamdija nije znao čuvati.
I danas se ime Hamdije Kovača među brojnim suborcima i zapovjednicima izgovara s pijetetom. Spominje ga i Božo Burić jedan od branitelja koji ga je poznavao i često viđao s krunicom na ramenu. To potvrđuje da na takvog suborca trebamo biti ponosni jer nas kao sunarodnjake i na taj način dobro predstavlja. Njegovo ime se s poštovanjem spominje i u Islamskoj zajednici u Dubrovniku gdje je često dolazio. Bio je praktični vjernik o kojem vrlo lijepe riječi ima i glavni imam Salkan ef. Herić. Poginuo je, nažalost, u vrijeme najžešćih borbi 9. studenog 1991.godine, u vrijeme obrane Srđa i Bosanke. Dakle, zna se da je bio jedan od najhrabrijih boraca ovog područja, tako reći legenda obrane Dubrovnika, o čemu svjedoče brojni podaci i izjave mnogih branitelja i zapovjednika. Zna se i to da je prije pogibije govorio: „Brdo Srð će pasti ako se Bosanka ne obrani. Odavde više nigdje ne idem! Neću dozvoliti da nam još i u kuću uđu!" Zato se s Bosanke sa suborcima nije želio povući ni pod kakvu cijenu te su i svi na tom zadatku poginuli. Zahvaljujući isključivom trudu i upornosti donedavnog predsjednika Policijske udruge branitelja, inspektora policije Ante Vulića i nekih suboraca iz Imotske bojne pronađen je stajerov snajper kojeg je u ratu nosio Hamdija Kovač. Sačuvan je i odnedavno izložen u Muzeju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Ime i djelo Hamdije Kovača Udruga Bošnjaka branitelja Hrvatske njeguje s posebnom pažnjom. Želja nam je da ga posmrtno odlikuje predsjednik Republike Hrvatske, da mu se dodijeli počasni čin HV-a te da mu se prema zaslugama i hrabrosti dodijeli ime jedne ulice u Dubrovniku.Odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Franko- pana i Spomenicom Domovinskog rata.
U odbrani Dubrovnika 23 Bošnjaka položila su život.
Hasib Alibegović Ale bio je ratni zamjenik komandanta Specijalne policije “Grof” Dubrovačko-neretvanske županije.
U bitkama za Dubrovnik ostao je stopostotni invalid.
Rahmetli Hamdija Kovač je nesumnjivo bio najveći heroj odbrane Dubrovnika. Poginuo je s još šestoricom svojih saboraca 1. novembra 1991. u oslobađanju sela Bosanka na sjeveroistočnoj padini brda Srđa kao pripadnik 163. brigade HV-a.
Prilikom posmrtne dodjele ordenja u Dubrovniku porodici Hamdije Kovača deset minuta prolamao se aplauz nezaboravnom heroju. Hamdijin snajper se danas čuva kao eksponat u Muzeju suvremene povijesti Dubrovačkih muzeja. Uskoro bi se, navodno, jedna dubrovačka ulica trebala nazvati po rahmetli Hamdiji.
U Dubrovniku se, također, još priča i o nezapamćenoj hrabrosti komandanta minobacačlija Aziza Hasanovića. Aziz je uvijek bio tamo gdje je bilo najteže. Danas, iako invalid, ponosan je na svoje učešće u odbrani Dubrovnika.
I hrabru pogibiju mladog Admira Kulenovića u mjestu Kelino Osoje 7. septembra 1992. pamte branioci Dubrovnika, kao i pogibiju pripadnika elitne 4. gardijske brigade “Pauci”, 22-godišnjeg Ermina Velića u mjestu Vladnica (Osojnik). Rijeka, Zadar Penzionisani pukovnik HV-a Mustafa Porobić tokom Domovinskog rata komandovao je 77. riječkom brigadom.
- U nekadašnjoj Operativnoj zoni Rijeka učestvovalo je 3.000 Bošnjaka, što je oko 30 posto ukupne bošnjačke populacije na tom području.
Kroz 77. riječku brigadu HV-a, kojom sam zapovijedao, prošlo je 1.500 vojnika, od kojih je 80 posto Bošnjaka: 120 ih je ranjeno, a 21 je poginuo.
Samo pojedinima je priznat vojni status u Republici Hrvatskoj – kaže Porobić.
Osim što su bili u prvim vojnim formacijama, Bošnjaci su u Zadru formirali svoju kasarnu koja je bila sabirno-regrutni centar dobrovoljaca koji su zatim upućivani na različita ratišta. -
U Sektoru obrane Zadar učestvovalo je više od 500 Bošnjaka, a 22 su poginula.
U specijalnoj diverzantskoj ronilačkoj jedinici HV-a bilo je 16 Bošnjaka – priča prof. dr. Emin Teskeredžić, ratni komandant Specijalne diverzantske ronilačke jedinice HV-a.
Visoke činove u HV-u imaju
brigadir Mirsad Bakšić, vojni tužilac Zbornog područja Zagreb,
pukovnik Mehmed Aganović,prvi načelnik Odjela ministarstva odbrane RH za ratnu popunu i mobilizaciju Oružanih snaga Republike Hrvatske,
pukovnik Bekir Dedić…
Na slavonsko-brodskom području poginulo je stotinjak Bošnjaka, a više od 1.000 ih je ranjeno.
Heroj o kojem Slavonija i danas priča, Ahmet Memišević, bio je komandant 2. satnije 1. brigade Zbora Narodne garde “Tigrovi”