NEDŽAD HADŽIMURATOVIĆ
Tužna Nedžadova sudbina
Nedžad Hadžimuratović, rođen je 09.06.1968. u okolici Foče, BiH.
Rahmetli Nedžad bio je zaposlen u jednoj građevinskoj firmi na području Pelješca, stalno nastanjen u mjestu Orebić, gdje ga je rat i zatekao. Tijekom agresije na Hrvatsku 18. 10. 1991. godine dragovoljno se javlja u postrojbu Mješoviti odred mornaričkog pješaštva pri orebićkoj satniji gdje biva aktivan sve do ranjavanja.
Zapovjednik mu je tada bio Tomislav Ančić. U vrlo kratkom roku na mnogim položajima branio je Grad i Županiju da bi 30.06.1992. godine bio teško ranjen na prvoj crti obrane, negdje u primorskim selima. Kao ranjenik prebačen je na liječenje u Opću bolnicu Dubrovnik u kojoj se veoma brzo oporavio.
Nakon liječenja ponovno se vratio u svoju postrojbu 15.04.1993. godine i obavljao sve postavljene ratne zadatke. Nažalost, sudbina mu nikako nije išla na ruku iako je znao govoriti svojim suborcima: Ne bojte se, svaka ne ubija. Mi moramo nekako zaustaviti pomahnitalog agresora i sačuvati ovu našu lijepu grudu zemlje.
Na njegovu nesreću, ponovno je teže ranjen rujna (septembra) 1993. godine i bio postupne utečen sve do 31 listopada (oktobra), nakon čega se ponovno vraća na ratište.
Međutim, zadnje rane nisu mogle zacijeliti već su mu dodatno zagorčavale život.
Nakon oslobođenja Nedžad je stekao status hrvatskog branitelja, teškog 50-postotnog vojnog invalida Domovinskog rata, ali ga je nažalost 4.12. 1996. godine zadesila smrt.
Umro je s brojnim gelerima u sebi koje mu liječnici nisu mogli izvaditi zbog opasnosti za njegov mladi život. Obzirom da se u ta doba nitko od njegove rodbine iz BiH nije mogao pojaviti radi preuzimanja posmrtnih ostataka, a blizu nije bilo njegovih sunarodnjaka koji bi se pobrinuli za sahranu, gvardijan franjevačkog samostanu Velike Gospe u Podgorju poviše Orebića, fra. ILAR LUKŠIĆ bezrezervno je dopustio sahranu umrlog branitelja Bošnjaka-muslimana u krugu samostana.
O Nedžadu kao suborcu veoma pohvalno govore njegovi znalci kao što su
Ivo Sardelić, nastavnik strukovne škole na Korčuli, kao i Sanja Šale iz Kućišta koja je tada bila pripadnica prve gardijske brigade Tigrovi. Njen ratni put bio je također težak i trnovit i bila je ranjena. Gospođa Sanja Šale, razgovarala je s dubrovačkim braniteljem Fehimom Podrugom te mu ispričala ono što zna o Nedžadu. Uz nju je, također vrlo emotivno i dirljivo, o Nedžadu pričao njegov suborac i prijatelj Aleksandar Vuletić-Sandy. Prijatelji su ga, kaže, cijenili kao druga i čovjeka, časnog pripadnika HV-e. „Vuletić je govorio toliko emotivno i dirljivo, da njegova priča slušatelju zaustavlja dah u grudima", s ponosom ističe branitelj Fehim Podrug, upućujući iskrenu zahvalu suborcu Sandy-u na njegovim riječima o našem sunarodnjaku. Možda je upravo ovakvo Nedžadovo prijateljstvo sa suborcima, mještanima i prijateljima bilo i presudno da bude na Orebiću dostojno pokopan.
U lipnju 2010. njegova majka Safija obratila se Fehimu Podrugu da joj pomogne kako bi se posmrtni ostaci rahmetli Nedžada prenijeli na muslimansko mezarje u Dubrovnik. Zahvaljujući Podrugovoj upornosti, ali i moralnoj i financijskoj potpori Udruge Bošnjaka-muslimana branitelja Dubrovnika, posmrtni ostaci su dovezeni u Dubrovnik. Prevezao ih je Krešo Matejić iz pogrebnog poduzeća Dubrovnik-Eko d.o.o. Sahranjeni su u zajedničku grobnicu na muslimanskom mezarju i, prema želji roditelja, po običajima islamske vjere, uz nazočnost dubrovačkog imama Salkan ef. Herića na čemu je Nedžadova rodbina veoma zahvalna. Njegov grob označava novoizrađena nadgrobna ploča koja je njegovoj rodbini, još uvijek prognanicima u Njemačkoj, sasvim dovoljna.
U ime svih mojih suboraca i sunarodnjaka islamske ispovijesti i u ime obitelji i rodbine rah. Nedžada osjećam potrebu i dužnost da se i ovom prilikom zahvalim katoličkoj crkvi i gvardijanu franjevačkog samostana Velike Gospe poviše Orebića, fra. Ilaru Lukšiću, kao i svim tamošnjim ljudima dobre
volje, njegovim suborcima i prijateljima te svima onima koji su na bilo koji način pomogli da se ovaj slučaj riješi na najbolji mogući način. Hvala odvjetniku Igoru Borovini na nesebičnom trudu i znanju kako bi ekshumacija tijela umrlog branitelja bila propisno provedena.
Hvala Nedžadovim poznanicima i prijateljima
Sanji Šale, Aleksandru Vuletiću Sandy-u i Ivu Sardeliću.
Zahvalnost dugujemo i prvom zapovjedniku Specijalne policije, Mladenu Gojunu koji je iskoristio svoje znanje, umijeće i prijateljske veze da ovaj slučaj bude dostojno i na vrijeme okončan.
09.06.1968. Foča
04.12.1996. Orebić
